Magija - Telepatija

ZNANSTVENO PRIKAZANA TELEPATIJA

Znanstvenici iz jednog laboratorija u Sovjetskom Savezu bili su u mogućnosti već od 1981. godine dokazati postojanje energije koja omogućuje dvjema osnovnim organizmima razmjenu informacija na još neobjašnjiv način. Radovi dvoje sovjetskih istraživača, Kaznačejeva i Mihajlove, oslanjaju se na istraživanja koja je 1930. godine proveo profesor Gurvič.
Profesor Gurvič je tvrdio da je svaka živa stanica izvor nevidljivog zračenja. Čak je dao i ime tom zračenju, nazvao ga je mitogenetskim.

Da bi prikazao vjerodostojnost svoje teorije, Gurvič je upotrijebio dvije glavice luka; jednu kao prijemnik, a drugu kao odašiljač. Nakon što je namjestio radijacijsku cijev, izložio je jedan dio luka prijemnika zračenju luka odašiljača putem radijacijske cijevi. Tako je to ostavio tri sata. Nakon toga je prebrojio stanice prijemnika. Stanica je bilo četiri puta više na dijelu koji je bio izložen zračenju, nego na ostalom dijelu glavice luka. Ovaj znanstvenik je iz toga zaključio da se nevidljiva energija širi iz biljke. Gurvič je nastavio svoja istraživanja s različitim bakterijama, kvascem i ljudskim tkivom. Svi uzorci su reagirali na isti način, čak i ljudsko tkivo.

Ukoliko emitiramo polje nepoznate energije koje je u stanju djelovati na daljinu na stanice jednake našima, to jako ukazuje, željeli mi to ili ne, na postojanje cijelog do sada nepoznatog svijeta, a taj svijet izučava parapsihologija. Ne zaboravimo da se do tog kapitalnog otkrića došlo 1930. godine. Nakon toga, profesor Gurvič je nastavio radove, a 1981. godine, dvoje sovjetskih znanstvenika sastavili su izvanredno sofisticiran uređaj koji im je omogućio da djeluju ne na glavicu luka (držimo se gore navedenog primjera), već direktno na samu stanicu.
Uređaj ovo dvoje znanstvenika sastoji se od dvije staklene kugle izrađene od specijalnog stakla koje može zaustaviti sva poznata zračenja. To ukazuje da stanica X, stavljena u jednu od ovih kugli, ne može nikako biti u doticaju sa stanicom Y, koja se nalazi u drugoj staklenoj kugli.

Nakon što su protoplazmatski deformirali stanicu X, tu stanicu su stavili u staklenu kuglu, a stanicu Y, normalnu, su stavili u drugu staklenu kuglu. Odmah su mogli ustanoviti poremećaje u stanici Y (normalnoj). Umjesto da se normalno razvija, došlo je do određenih zastoja. Stanica se čudno i abnormalno ponašala bez vidljivog razloga, budući da se nalazila u normalnom okruženju.
Dakle, stanica Y, potpuno izolirana od stanice X, slijedlla je promjene nametnute stanici X. Naravno, izmjena nije savršena, stanice ne nameću doslovno svoju "volju", ali poruke ipak prolaze. Sovjetski znanstvenici došli su do istog zaključka s virusom. Ukoliko se izvrše promjene na virusu X, zatvorenom u staklenu kuglu, virus iz druge kugle ponaša se na abnormalan način.

Mogu li se ovakve informacije, izmijenjene tajanstvenom energijom na razini stanica, uplesti u više oblike života? Odnosno, mogu li kod ljudskih bića prouzročiti pojave telepatije, vidovitosti ili sposobnosti slušanja zvukova koje neki od nas svakodnevno doživljavaju?
Budućnost će nam sigurno dopustiti da saznamo više o tom fantastičnom svijetu koji se otvara pred nama.

DJELOVANJE NA DALJINU I TELEPATIJA

Dobro smo razumjeli da najbolje sredstvo djelovanja s udaljenosti ostaje privilegija duha i njegove stvaralačke moći. Da biste naučili bolje projicirati svoj utjecaj, napravite nekoliko telepatskih vježbi s prijateljima. Tako će te bolje znati upraviti svoju misao, a djelovanje na daljinu će vam postati lakše.

Telepatske karte

Zenerove karte najviše su korištene tijekom nekoliko posljednjih godina. Ima ih pet, a predstavljaju kvadrat, krug, križ i zvijezdu, dok je peta karta prazna. Ništa vas ne sprječava da izrežete pet kvadrata od tvrdog kartona te da nacrtate ove simbole. U ovom slučaju, simboli će biti dovoljni za vježbu s jednim prijateljem ili prijateljicom. Izgleda da muškarac lakše prenosi poruke ženi nego žena muškarcu, a da razlika u spolovima povećava šansu za prijem.

Tijekom posljednjih godina Zenerove karte su istisnute od strane tzv. "emotivnih" karata koje je izradio Georges Clauzure. Pri izradi ovih karata, Clauzure se nadahnuo arhetipima Jungove kolektivne nesvjesnosti. Tu postoje samo tri simbola i njihov je cilj dotaći nesvjesno stvarajući emotivno stanje pogodno za telepatske eksperimente. Ova tri simbola su sunce, dva trokuta i spirala.

Sunce
Na kartama Georgesa Clauzurea Sunce je nacrtano crno na žutoj podlozi. Simbol ljubavi, života i topline, Sunce predstavlja od nastarijih vremena arhetip najvažnijeg. Sunce je to koje zrači, moćno, plemenito, skladno.

Dva trokuta
Dva trokuta su simbol kreativnosti i svaki od njih nudi svoju suprotnost: čovjek i žena, dan i noć, makrokozmos i mikrokozmos, nebo i zemlja itd. Čitavo stvaralaštvo potčinjava se djelovanju ovih dviju sila koje bez prestanka stvaraju život, istovremeno djelujući jedna na drugu.

Spirala
U ovom simbolu nalazimo razvoj i transcedenciju. Čovjek oduvijek osjeća da njegova dimenzija nije materijalna nego duhovna. Spirala predstavlja za čovjeka simbol promjene, poboljšanja, uvjerenje da svaka iskrica života sudjeluje u evoluciji.
Ova tri osnovna simbola pomoći će vam da brzo napredujete na putu djelovanja na daljinu.

Ako ste osjetljivi na boje

Neki temperamenti bolje osjećaju boje nego oblike. Ukoliko ste vi takva osoba, trebate pripremiti sedam kartonskih pravokutnika, svaki drugačije boje. Neka prvi bude ljubičast, zatim boje indiga, nebesko plavi, zeleni, žuti, narančasti i crveni. Ovako ih postavite u trenutku telepatskih vježbi, kada želite prenositi boje.

Ljubičasto
Uzmite karton u ruke, zatvorite oči i usredotočite se na ljubičastu boju. Ona sadrži najfinije vibracije sunčanog spektra. Usmjerite pozornost na gornji dio vašega tijela.

Indigo
Mislite, držeći karton u rukama, na plavetnu boju koja se povlači po ljubičastoj. Vizualizirajte zrake boje indiga koje idu od vašega čela da bi dotakle vaš "predmet".

Nebesko plavo
Uzmite karton, zatvorite oči i dopustite da vas obuzme ta boja ljetnog neba. Doslovce će te uroniti u to plavetnilo koje će vas potpuno osvojiti.

Zeleno
Zeleno je boja zemlje. Uzmite karton i zamislite livade i šume visokih zelenih stabala. Pokušajte se ujediniti s našim planetom.

Žuto
Stisnite karton u ruke i vidite svjetlo zlatnožute boje. Vizualizirajte sunce u svom njegovu sjaju i osjetite se okruženi njegovim zrakama.

Narančasto
Uzmite narančasti karton, držite ga pred sobom i vizualizirajte narančaste zrake koje izlaze iz vaših prstiju da bi dostigle osobu kojoj šaljete poruku.

Crveno
"Osjetite", držeći karton u rukama, crvene zrake koje prodiru u vas od nogu i koje će vam natopiti čitavo tijelo.

Naša preporuka
Uđite u zamračenu sobu da biste izveli svoje telepatske vježbe. Udobno sjednite ili čak lezite. Nemojte prekrižiti ni noge ni ruke. Budite vrlo opušteni i ponovite svaku vježbu barem tri puta.

DJELOVANJE NA DALJINU I BILJKE

Već u ožujku 1968. godine, za vrijeme trajanja jednog znanstvenog simpozija, profesor Kačarutov, dopredsjednik Akademije znanosti Sovjetskog Saveza je izjavio: "Zašto samo čovjek ima moć mišljenja? Misliti se može na raznim razinama inteligencije, a ja tvrdim da je način na koji štrakori traže hranu ili na koji se ptice vraćaju u svoje gnijezdo, inteligentan, te da sve životinje više ili manje misle da bi mogle živjeti. I biljke misle, jasno, ne poput nas, ali one ipak misle, a dokaz za tu činjenicu su rezultati proučavanja njihovih zračenja."
Gospođa Pavlova, profesor znanosti, izjavila je: "Potreban je jedan biološki proces za koordinaciju funkcija koje podržavaju život biljaka. Jednoga dana ćemo otkriti mozgove i vegetativni živčani sustav koji, iako različit od našeg, nije nimalo manje fizički i psihički učinkovit".

Dr. Barry iz Bordeauxa, veliki francuski istraživač, puno je radio na izučavanju komunikacije s biljkama. Rezultati njegove istraživačke grupe vrijede kao pravilo. Upravo smo stigli do jednog omamljujućeg područja. Ukoliko vjerujemo Robertu Fredericku i njegovom divnom djelu "Inteligencija biljaka", biljke su sposobne vidjeti, čuti, prenositi misli, upozoriti na sigurnu opasnost, pa čak i udijeliti pravdu. Naravno, nekim racionalnim umovima ovakva tvrdnja može izgledati groteskno. Međutim, takvima je namijenjen slijedeći citat: "Zašto biste željeli da na Zemlji postoji mnoštvo "života"? Postoji samo jedan život koji se, bio on biljni, životinjski ili ljudski, rađa, smije, plače, uživa, pati i umire. Jedan jedini. I već je to samo po sebi veličanstveno." Ovaj citat je jednostavno potpisan imenom Albert Einstein.

Prije samo nekoliko godina, ljudi su se usudili govoriti o "razmišljanju životinja". Naravno, uopće ne govorimo o "inteligenciji" jer je taj termin isključivo rezerviran za čovjeka. Međutim, čovjek je ipak priznao da životinje imaju osjećaje, da se služe jezikom te da se svako njihovo ponašanje ne može objasniti samo instinktom. Ovo zakašnjelo saznanje nije koristilo biljnom svijetu. Iako danas znanost još uvijek formalno ne priznaje psihički život biljaka, ipak prihvaća proces mišljenja. Razmotrimo otkriće djelovanja biljem, uz nekoliko zadivljujućih primjera Roberta Fredericka iz njegove gore navedene knjige "Inteligencija biljaka".

Lijer poput detektiva

1954. godine u Watfordu, velikom sjeveroistočnom predgrađu Londona, žena jednog liječnika primljena je u bolnicu zbog ozbiljog bronhitisa koji je bio dodatno kompliciran srčanim tegobama. Budući da je ta gospođa bila zaljubljenik u bilje, imala je kod kuće veliki zimski vrt, tj. jedan fantastičan staklenik u kojem je pomno njegovala stotinjak različitih biljaka. Svaki bi dan odabrala nekoliko njih, ovisno o vremenu i godišnjem dobu, da bi ukrasila radni kabinet svog muža, dnevnu sobu i kupaonicu. U susjedstvu je bila poznata kao osoba "zelenih prstiju" te kao blaga, inteligentna, razumna i jako dobra žena. Dok je bila u bolnici, tražila je od muža da joj donese neku biljku da bi ukrasila sobu. On je odabrao lijer.

Jednog dana, pred sam kraj jutra, baš kada je liječnik obavio vizitu i prepisao joj nove lijekove prema nalazima pretraga, cvijet lijera je naglo promijenio svoj izgled, cvjetne stabljike su se nagnule, a izgledalo je kao da latice krvare, iako bijele, bile su obrubljene crvenom bojom.
Bolesnica, koja je dobro poznavala ponašanje svoga bilja, pozvala je odmah medicinsku sestru i inzistirala da ponovno dođe liječnik. Izgled lijera se ponovno počeo mijenjati pred kraj nazočnosti sestre. I liječnik je bio iznenađen nesretnim izgledom savršeno normalne biljke. Ponovno je pregledao rezultate pretraga zbog inzistiranja pacijentice, te provjerio dijagnozu i lijekove koje je potvrdio. Sve je bilo u redu. Međutim, glavna sestra zadužena za bilježenje recepata, da bi ih poslala u bolničku ljekarnu, napravila je malu pravopisnu grešku u formulaciji jednog lijeka. Mala greška s ozbiljnim posljedicama. Krivo napisano, radilo se o sasvim drugom lijeku koji uopće nije odgovarao i koji je čak mogao biti smrtonosan!
Lijer je spasio život žene koja mu je dugo bila brižljivo, obzirno i ljubazno društvo. A kako je biljka pogodila ili kako je mogla ustanoviti pogrešku, bolesnica je izjavila da joj biljke otkrivaju svoje tajne, kao i tajne onih koji je posjećuju, čak i kad nisu svjesni toga te da je lijer zasigurno zabilježio grešku vibracijama koje dolaze iz njegovog okruženja. Sada znamo, tvrdi dalje Robert Frederick, da je ovo sasvim moguće i čak vjerojatno.
Drugi primjer iz knjige "Inteligencija biljaka" još je nevjerojatniji od prvoga.

Suradnja s biljkama

"Nakon drugog svjetskog rata, brojni japanski vojnici bili su "zaboravljeni" u Indoneziji ili na nekom od dvanaest tisuća otoka koje su bili osvojili. Ovi vojnici, koji su se odbili predati, nastavili su rat na svoj način, uspjevši preživjeti okruženi prije svega neprijateljskom prirodom. U izvještajima, koje su sačinili Japanci koji su se, zbog vjernosti caru odbili predati misleći da i dalje traje rat između Japana i Sjedinjenih Američkih Država, postoji jedna osnovna zajednička karakteristika: vrlo brzo su stekli zapanjujuće bogatstvo instinkata. Dobili su jednu vrstu skrivene svijesti, odnosno stanje "suradnje" s okolnom prirodom koje im je savjetovalo da izbjegavaju određeni pristup, pokret ili stvar, a koje ih je s druge strane vodilo drugim činjenicama, pokretima ili načinu postupanja".

Iako to ranije nisu znali, sada su naučili kako izbjegavati otrovne biljke, nezdravu vodu, a da i ne govorimo o gradovima i vojnim utvrdama gdje bi mogli biti uhvaćeni. Više njih je čak priznalo da im u više navrata nije pomogla njihova uvijek na oprezu vojnička budnost, nego neka vrsta duboke rezerve ili "znaka" prirode.

ŠESTO ČULO ŽIVOTINJA

Tko od nas nije primijetio, u bilo koje vrijeme, neobično ponašanje, odnosno neku vrstu predviđanja događaja kod nama bliskih životinja? Danas je poznato da su neke životinje sposobne predvidjeti promjenu vremena, danima unaprijed. Nadalje, ako imate mačku gledajte kako se umiva. Ako stavlja šapu iza uha, možete slobodno ponijeti kišobran. Vaša mačka vas je upravo obavijestila da će uskoro padati kiša. Isto tako, ako u proljeće vidite ptice kako se u velikom broju poredaju na telefonsku žicu, možete biti sigurni da će uskoro doći do oluje.
Neke životinje mogu predvidjeti prirodne nepogode, čak i one najgore. Tako su ljudi mogli vidjeti na stotine bakalara koji su se nasukali na obalu prije potresa koji je 1923. godine u Tokiju i Yokohami odnio 140.000 života. Još jedan slučaj sposobnosti predviđanja događaja kod životinja. 1933. godine, svi psi iz poznatog sirotišta Grand Saint-Bernard, jednoga su dana tvrdoglavo odbili izići na redovitu šetnju u planinu u potrazi za izgubljenim putnicima. Redovnici nisu ništa razumjeli. I dok su se gubili u pretpostavkama o čudnom ponašanju svojih pasa, na planinu se spustila teška i nepredvidiva oluja, a ogromna lavina se srušila na put kojim je mala grupa trebala proći nekoliko sati ranije!

Sigurno je da naši prijatelji životinje mogu predvidjeti plimu, požare, poplave i potrese zahvaljujući svojoj ekstrasenzornoj percepciji koja od njih čini stvarne medije. One osjećaju na daljinu ono što se događa njihovom gospodaru. Sve se događa kao da su za njega vezane stvarnom telepatskom vezom.
Neke ptice prelaze svake godine tisuće kilometara da bi provele zimu u toplim zemljama. Najhrabrije od njih prelete čak i do 35000 kilometara. Tko ih vodi? Neki istraživači su tvrdili da se vode suncem i zvijezdama, ali kada je jako oblačno ptice nastavljaju letjeti prema svome cilju bez i najmanje greške. Dakle, moramo priznati da posjeduju neku posebnu sposobnost, neko šesto čulo razvijenije od naših najsofisticiranijih uređaja. Slijepi miševi imaju na raspolaganju takav "radar" kojeg još uvijek ne možemo potpuno oponašati.

Djelovanje na daljinu i životinje

Tijekom pedesetih godina Dr. Georgi Temple, američki znanstvenik, proučavao je desetak najboljih svjetskih krotitelja. Šestero njih priznalo je da su najbolji dio svoje vještine naučili od afričkih vračeva koji "pričaju sa životinjama mišlju". Evo dakle, jedne stare primitivne tradicije za koju se tvrdilo da je legenda, a koja se pokazala sasvim stvarnom.
"Izgleda, pisao je Dr. Temple u svom izvješću, da je telepatija između čovjeka i životinje raširenija nego što to mislimo, osobito kod naroda koji su ostali vrlo bliski prirodi. To je jedna vrsta osmoze između dva živa carstva. Zanimljivo je da bolje djeluje kod divljih životinja i reptila nego kod domaćih životinja".

Princip "razgovaranja sa životinjama mišlju" sastoji se u tome da se postane životinjom. Ako želite ostvariti moćnu telepatsku vezu sa svojim psom, počnite tako da potpuno zaboravite sebe. Zatim gledajte svog psa u oči i postanite pas. Morate vidjeti njegovim očima, njušiti njegovim nosom, doslovno ući u njegovo tijelo i osjećati se kao pas. Naravno, ovo nije baš jednostavno, ali ako uspijete moći će te potpuno kontrolirati svog psa jer budući da je manje razvijen od vas, potpuno će vam se pokoriti i savršeno će vas slušati. I to je cijela tajna!

Odnosi između životinjskog i ljudskog svijeta su sasvim mogući. Mi možemo utjecati na svoje životinje. Ali što ako se često događa obrnuto i bez našeg znanja? Što ako životinje koje nas okružuju, tajno djeluju na nas da bi osigurale svoj opstanak ili da bi se branile, zato jer bi čovjek mogao biti prijetnja njihovoj vrsti?
Sve više znanstvenika danas brani ovu revolucionarnu teoriju. Ubuduće zapravo možda ćemo trebati razmisliti i o drugim odnosima s našim prijateljima životinjama!