Razbijeno ogledalo – Zašto donosi 7 godina nesreće?
Zvuk stakla koje puca dovoljan je da mnogima kroz glavu proleti ista misao: sedam godina nesreće. Praznovjerje o razbijenom ogledalu jedno je od najstarijih i najraširenijih uopće, a njegovi korijeni sežu do vremena kada je ogledalo bilo dragocjenost – i mnogo više od običnog predmeta.
Duša u odrazu – podrijetlo vjerovanja
Stari su narodi vjerovali da odraz u vodi, metalu ili staklu prikazuje dušu čovjeka. Oštetiti odraz značilo je ozlijediti samu dušu. Kada su Rimljani preuzeli to vjerovanje, dodali su mu i rok trajanja: smatrali su da se ljudsko zdravlje i životna snaga obnavljaju u ciklusima od sedam godina, pa razbijeno ogledalo šteti duši točno toliko dugo – dok se ciklus ne obnovi.
Praktičan razlog vjerojatno je bio i sasvim zemaljski: prva staklena ogledala bila su iznimno skupa, pa je strah od sedmogodišnje nesreće bio odličan način da posluga s njima postupa pažljivo.
Kako poništiti nesreću – narodni obredi
Narodna mudrost nikad ne ostavlja čovjeka bez izlaza, pa i za razbijeno ogledalo postoji čitav popis "protulijekova":
- Zakopati komadiće – krhotine se pokupe i zakopaju u zemlju, po mogućnosti pod mjesečinom, kako bi zemlja "upila" nesreću.
- Baciti preko lijevog ramena – komadić ogledala baca se preko lijevog ramena, iste strane preko koje se baca i prosuta sol.
- Isprati u tekućoj vodi – krhotine se drže u potoku ili pod mlazom vode koja odnosi zlu kob.
- Ne gledati u razbijeni odraz – najvažnije od svega: u napuklo se ogledalo ne smije pogledati, jer se vjerovalo da se time "lomi" i vlastita slika.
Krhotine u kući, prema tim vjerovanjima, zadržavaju lošu energiju, pa se ogledalo nikad ne ostavlja razbijeno na zidu. Više vjerovanja vezanih uz dom potražite u rubrici Praznovjerja o kući.
Druga vjerovanja o ogledalima
Ogledalo je u narodnim predajama uvijek bilo "prozor" prema drugoj strani, pa se oko njega isplelo mnoštvo običaja. U mnogim se krajevima ogledala prekrivaju nakon smrti ukućana, kako se duša pokojnika ne bi zadržala u odrazu. Mladenka se na dan vjenčanja ne bi smjela pogledati u ogledalo u punoj opremi prije obreda, a novo ogledalo, prema predaji, u kuću prvo treba "pogledati" mačka ili pas – da ono prvo lice koje vidi ne bude ukućanin.
Noću se, govorilo se, u ogledalo ne gleda uz svijeću, jer se između plamena i stakla "otvara put". Slična vjerovanja o predmetima u kućanstvu pronaći ćete i u rubrici Praznovjerja o posuđu, a o predmetima koji štite od zle sreće u rubrici Amuleti.
Česta pitanja
Zašto baš 7 godina nesreće?
Rimljani su vjerovali da se život i zdravlje čovjeka obnavljaju u ciklusima od sedam godina. Razbijeno ogledalo oštetilo bi dušu u odrazu, a šteta bi trajala do kraja tekućeg ciklusa – dakle najviše sedam godina.
Što učiniti s razbijenim ogledalom?
Prema narodnim predajama krhotine treba pažljivo pokupiti bez gledanja u odraz te ih zakopati u zemlju ili isprati u tekućoj vodi. Praktičniji savjet: sigurno ih zamotajte i bacite, a nesreću prepustite mašti.
Zašto se ogledala prekrivaju nakon smrti?
Prema starom vjerovanju duša pokojnika mogla bi se zadržati u odrazu ili bi ukućanin koji se ugleda u ogledalo u kući žalosti mogao 'poći za pokojnikom'. Zato su se ogledala u mnogim krajevima prekrivala tkaninom do ukopa.
